Zajedno unatrag from Majmun godine by Mašinko

Po gradovima beznađa
i ulicama sna,
kao grčki hramovi –
ruševine tvornica.
Bogovi Olimpa
sada stoluju po muzejima.

Hoću li se skloniti
il' zagristi cijev?
Za jarbol me zavežite
da čujem sirena pjev!
Opojna melodija
opet lebdi nad ulicama sna.

Zajedno unatrag,
barem dva-tri stoljeća!
Treba živjeti bez srama,
bez ideja i razmišljanja.

Po svratištima ludila i
fajruntima dna,
k'o egipatske piramide,
ostaci nekih davnih vremena –
ljudske relikvije,
duhovna sirotinja,
možda ti i ja.

Jednog dana reći će:
vratite nam sve!
Ciglu tad će baciti
u lice empatije, zar ne?
Možda kreću sa dna,
ali gledaju prema zvijezdama.

Zajedno u napad!
Magična je granica
Obmane i straha,
Za raspad sivih stanica.

• Punk
• punk rock
• rock
• Zagreb